| On ustaje potpuno svestan situacije |
| Neko je ubio čoveka usred bela dana, ispred kuće |
| Tata-brada je vrteo olovke i izneo mu dnevni red |
| Ulazi u bušne cipele i izlazi na sneg i led |
| Pre jutra, u redu, čekaće šest da potroši svoju bedu |
| Ćuti i stenje, hladna su jutra u decembru |
| Kupuje sve, iznosi nekakve velike kese i džakove |
| Kupuje sve, ne veruje nikome, al' poštuje moć navike |
| I zna da ne može ovako dugo |
| I zna da nema drugog izlaza |
| I zna da nije on taj, nije on taj |
| I zna, a voli ga… |
| Drži pištolj u ruci, a ne zna šta će s njim |
| Zna ko je kriv za sve |
| I to glasno kaže, opametio se, srećan je |
| Kući ga čeka topla supa i čiste čarape |
| Prvo će da se kupa, a posle će hranu da pojede |
| On sedi i čuva neku razjebanu zgradu |
| Gleda me kao da sam mu baš ja pobio decu |
| A ja samo lutam po svom uništenom gradu |
| Besan sam isto kao i on, al' nije to isti bes |
| Neko me zove |
| Neko me traži |
| Nekome trebam |
| A ne vidim ga |
| Spokojno spavaj |
| Ja drhtim na straži |
| Slobodno ručaj |
| Ja sam smrtni slučaj |