| Nosim kofere tuge i torbu prepunu želja |
| Nisam čovek od reči ja sam čovek od dela |
| Za sve je potrebno dvoje nekad vozovi kasne |
| I hrabri ljudi se boje al ipak nastave da gaze |
| Moja snaga i vetar svoju našo sam luku |
| U moru nemira mojih ona je pružila ruku |
| Imam telo puno oziljaka nemaju svrhu |
| Nisam dao da me ološi iz kraja navuku |
| Ljubav zaleči rane i kroz najteže dane |
| Samo potrebno je neko pored tebe da stane |
| U glavu brdo ideja a ja sam teška dileja |
| Treba neko da te pazi da te čuva i ne da |
| Tvrda priča iza mene da preživeo bih zimu |
| Oči jedne žene nose vatru i toplinu |
| Treba biti mnogo jak da bi zadržao mašinu |
| Imam podršku sa neba nisam ostavljen ni minut! (Ajde!) |
| Da li ja to ludim sve mi je pred očima belo |
| Sad bi da te ljubim da pa nek prave moje opelo |
| Sa tebe se skidam moram nešto jače da pijem |
| Pustilo te srce ali moje telo nije! |
| Vadiš najbolje iz mene kada misli pobesne |
| Kad se ne javljam iz studija jer pravimo pesme |
| Praviš srce na margini kad se dokopaš sveske |
| Ja bi glavom kroz vatru jer sam ono sto ne smeš |
| Mrtav umoran sa posla više ničeg se ne stidim |
| Svratim ti u ponoć da te zagrlim i vidim |
| Nekad uniforma radna i službeni Fiat |
| Sad ne polažem račune to su želja i inat |
| Godine stoje za nama ja sam prošo kroz otrov |
| Ova vučina je spremna da obezbedi čopor |
| Moja staza je uska ništa lajne i buksna |
| Da je pesme i zdravlja i više nikada suza |
| Pada magla preda mnom ti me ponovo vadiš |
| Poverenje se gradi ako ste ljubavi gladni |
| Najveća bolest je laz ona se dvostruko vrati |
| I da me izdaju oči znao bih koga da pratim! |
| Da li ja to ludim sve mi je pred očima belo |
| Sad bi da te ljubim da pa nek prave moje opelo |
| Sa tebe se skidam moram nešto jače da pijem |
| Pustilo te srce ali moje telo nije! |