| A komandire, druže, reci joj da živim |
| Dobro tu između ovih zidova |
| I da nemam nikog drugog ja da krivim |
| Što nisam pored nje sad, osim sebe, nikoga |
| Komandire, druže, jedini moj brate |
| Odnesi joj ruže - idi joj na stan |
| Ne volim ja tužne čestitke da šaljem |
| Napolju oktobar - njen je rođendan |
|
| Napolju je jesen, brže pada mrak |
| Dok ja ti pišem pesme, drže me da jak |
| Sad ostanem tu gde sam pa da opet znam |
| To da čekaćeš me napolju kad za to dođe dan |
| Tad i onda svesna, rekla si mi tad |
| Da sa mnom bi na mesec otišla ti čak |
| Jer duša mi je grešna, ne prođe mi dan |
| A ovaj tako poseban jer tvoj je rođendan |
|
| A komandire, druže, reci joj da živim |
| Dobro tu između ovih zidova |
| I da nemam nikog drugog ja da krivim |
| Što nisam pored nje sad, osim sebe, nikoga |
| Komandire, druže, jedini moj brate |
| Odnesi joj ruže - idi joj na stan |
| Ne volim ja tužne čestitke da šaljem |
| Napolju oktobar - njen je rođendan |
|
| A zidovi su hladni - Severni pol |
| Drugovi su gladni, daj hleb i so |
| Krugovi su mali, nebo isto |
| Delimo sa onima što najbliži smo |
| Tako svi su nam sad blizu, a tako daleko |
| Šalju se u pismu sad, tamo, nekom |
| Reči ljubavi sa tugom i srećom |
| Napisane noću, sve pod zatvorskom svećom |
| Zaključane kapije |
| Tu između sitnih lopova i mafije |
| Tu smo gde niko ne zna ni koliko sati je |
| Tu smo gde niko ne zna ni koji je dan |
| Idu dan za danom, a mi smo |
| Zatvoreni, tu gde svaki dan je isto |
| Reči ovde lete brzo kao pistom |
| Tvoj je rođendan, a ja ti šaljem pismo |
| (Ye, ye, ye, ye) |
|
| A komandire, druže, reci joj da živim |
| Dobro tu između ovih zidova |
| I da nemam nikog drugog ja da krivim |
| Što nisam pored nje sad, osim sebe, nikoga |
| Komandire, druže, jedini moj brate |
| Odnesi joj ruže - idi joj na stan |
| Ne volim ja tužne čestitke da šaljem |
| Napolju oktobar - njen je rođendan |
|
| (Ye, ye) |
|