| Napokon smo sami, u tom dvorcu praznom
| Siamo finalmente soli, in quel castello vuoto
|
| Umorna od puta ostala si sa mnom
| Stanco del viaggio, sei rimasto con me
|
| Bijela si i mirna kada sklapaš oči
| Sei bianco e calmo quando chiudi gli occhi
|
| Predjelima sjajnim sada ćemo poći
| Passiamo ora a grandi paesaggi
|
| Nema na tvom licu nemira ni sjene
| Non c'è irrequietezza o ombra sul tuo viso
|
| Zauvijek si, draga, zaspala kraj mene
| Ti sei addormentato accanto a me per sempre, tesoro
|
| Sigurni smo sada, nježna si i plaha
| Siamo al sicuro ora, sei gentile e timido
|
| Ali ovdje nema života ni straha
| Ma non c'è vita o paura qui
|
| Sad nas more čuva, sad nas kriju kiše
| Ora il mare ci protegge, ora le piogge ci nascondono
|
| Jedno zvono zvoni — ne čujem ga više
| Una campana suona - non la sento più
|
| Tonemo u mraku, ali tu gdje ležiš
| Affondiamo nel buio, ma dove menti
|
| Probija se svjetlo, ili mi se smiješiš
| Una luce irrompe o mi sorridi
|
| Sad nas more čuva, sad nas kriju kiše
| Ora il mare ci protegge, ora le piogge ci nascondono
|
| Jedno zvono zvoni — ne čujem ga više… | Una campana suona - non la sento più... |