| To je naša priroda i društvo
|
| Nek' se rodi dijete, al neka bude muško
|
| Neka bude muško
|
| Mi nađemo zemljaka koji je u životu nešto uspio
|
| Al hvalimo ga tek kad mu se sanduk u zemlju spustio
|
| Sebi smo najbolji, srce to osjeća
|
| Ima nas skoro kao glasačkih listića
|
| Slušamo savjete hodže, popa i prote
|
| Pa štancamo djecu jer gume su grehote
|
| Navijači nas sramote, čim se vide se potuku
|
| Figa iza leđa dok si pružamo ruku
|
| Malo bi ovako pa malo bi onako, a
|
| Može i pošteno ako neće ići nikako
|
| Stranca bi da dođe trošit pare, nešto kupit, makar
|
| Ne dođe dogodine istu će cijenu lupit
|
| Penzića je previše, a proračun je koma
|
| Al pitaj bilo koga u penziju bi išo odma, da
|
| Može nešto smuljat, da komisija to potpiše
|
| Iz firme bi odma, pun mu je kurac više
|
| Prodali bi sve, al da ostane naše, da
|
| Drugi s tim upravlja, e, to nam ne paše i
|
| Trgamo čaše u veselju i flaše u
|
| Glavu razbijamo onom s kim pijemo
|
| Urlamo, divljamo, gol kad zabijamo
|
| Bog i domovina sve je što imamo
|
| Kršno tijelo, o, malena dušo
|
| Priroda je lijepa, al' zajebano društvo
|
| To je naša priroda i društvo
|
| Nek' se rodi dijete, al neka bude muško
|
| Neka bude muško
|
| Idemo na tečajeve, čitamo knjige
|
| Da izrastemo u viša bića bez ijedne brige
|
| Nije lako slušat tuđu muku, bježi od tog!
|
| Ne znamo si pomoći, nek nam pomogne Bog!
|
| Uvijek su drugi krivi, nikad to nismo mi
|
| Palimo mozak tek kad smo zaglavili
|
| Žalimo se rado, za sve kriv Balkan
|
| Oni što vrijedili su neki kurac, bježali su van
|
| Trpimo i gutamo, a svi žive u strahu
|
| To je ostalo iz Juge di su vagali riječ svaku
|
| Po našim riječima, mi cijenimo rad
|
| Pa si spojimo dugi vikend dok hvatamo hlad
|
| Zamisli, mi ne vidimo, a oči su nam zdrave
|
| Ponosni grlimo sportaše u pet minuta slave
|
| Složni smo ko braća svake dvije godine
|
| Kad 11 plaćenika istrči na travnjake
|
| Mi izvana sjajimo, iznutra sve je pusto
|
| Takva je valjda, naša priroda i društvo
|
| Mi izvana sjajimo, iznutra sve je pusto
|
| Takva je valjda naša priroda i društvo
|
| Tražimo proroke u oblacima, a ne vidimo prst pred nosom
|
| I onda griješimo u koracima, po trnju gazimo nogom bosom
|
| Ne bi prepoznali najbolje ono, ni da prođe pored polako
|
| Mi izvana sjajimo, iznutra sve je pusto |